clanak najveci tulum godinePosve mi je svejedno tko će pobijediti, jer program će biti dobar, svatko će moći pronaći pjesmu koja mu odgovara, a Šveđani će se pobrinuti za hrpu specijalnih efekata. Mnogi će reći da je to "parada kiča", "glupost", "hrpa loših pjesama","više to nije ono što je nekad bilo", "svi glasaju za svoje susjede"… ali oduvijek je tako.

Predsjednik Eurofest Hrvatske Tomislav Krizmanić tim riječima najavljuje svoj tekst na blogu Drugi par gaća čiji je ovogodišnji stručni gost novinar na temu Eurosonga.

 

NAJVEĆI TULUM GODINE

Iako mnogi toga nisu svjesni, već tjednima vlada užarena atmosfera diljem Europe, od hladnog Islanda, do sušnog Izraela, od zelenih travnjaka Irske, do planinskih vrhunaca i naftnih polja Azerbajdžana, a utjecaj te euforije osjeća se i na drugim kontinentima… Niste primijetili? Ne vjerujete? Onda ćete mi morati vjerovati na riječ, jer očito niste u kontaktu s ljudima koji barem malo pažnje posvećuju Eurosongu, najvećem glazbenom natjecanju i drugom po veličini televizijskom show programu na svijetu. A takvih ima cijela gomila, dok su posebno brojni oni prikriveni (na spomen Eurosonga reagiraju: "ma tko to uopće gleda!", ali znaju tko je pobijedio zadnjih deset godina i tko je imao najbizarnije nastupe).

Čim se logiram na Facebook preplave me stotine objava u svim oblicima: tekstovi, video snimke, intervjui, fotografije, kritike, osvrti… I što kažu ove godine sve te tisuće ljubitelja i pratitelja o "najvećem tulumu" godine, koji samo što nije doživio svoj vrhunac u Stockholmu.

Sezona je bila vrlo burna, posebno za hrvatske fanove. Nakon dvije godine izbivanja Hrvatske s Eurosonga i jedne godine ne emitiranja natjecanja, vratili smo se u velikom stilu! HRT je odlučio poslati u Švedsku mladu i talentiranu pobjednicu The Voicea – Ninu Kraljić te naručio pjesmu od stranih autora. Takva odluka podigla je prašinu i domaći autori našli su se pomalo uvrijeđeni. Razumijem ih, ali fanovi su u tom pogledu prilično okrutni, jer važna im je dobra pjesma i što bolji uspjeh. Bez imalo milosti. A pjesma Lighthouse upravo to obećava. Kako je napisana na engleskom jeziku izbjeglo se "silovanje" teksta prevođenjem i potom usklađivanjem s glazbom. Još jedan plus za Hrvatsku. Prve reakcije fanova diljem svijeta jako su dobre. Mnogima je Hrvatska favorit, a najviše me iznenadilo što ima mnogo poklonika na Južnoameričkom kontinentu. Zvuči čudno? Da, Eurosong ima svoje fanove i u Čileu, Brazilu, Ekvadoru, Kolumbiji, Meksiku, Kubi… Današnja tehnologija omogućila je ljudima širom svijeta praćenje Eurosonga i eto još nekoliko desetaka tisuća okorjelih fanova koji s nestrpljenjem odbrojavaju do početka finala. Globalizacija na djelu.

No, vratimo se Eurosongu 2016. Nakon ulaska Australije u natjecanje, ove godine dogodila se još jedna velika promjena, koja je dočekana burno. Naime promijenjena su pravila glasovanja. Kada sam prvi put čuo za to nizali su se naslovi poput "Eurosong je nepovratno uništen", "Je li to kraj Eurosonga?"… Svašta. Ispalo je da je EBU (European Broadcast Union, organizator natjecanja) odlučio pokušati spasiti napetost glasovanja – prvo će se prikazati glasovi stručnih žirija, koji nose 50% glasova, a nakon toga će se pribrajati preostalih 50% glasova dobivenih televotingom od gledatelja. Na taj način bi se rezultati pred sam kraj glasovanja mogli preokrenuti naglavačke. Zašto to? Prečesto se događalo da je pobjednik bio poznat, iako je preostalo glasovanje još nekoliko zemalja. I dok su članovi delegacije pobjedničke zemlje urlali od oduševljenja, fanovi u dvorani euforično vrištali, prezenteri nekih zemalja pokušavali su objaviti bodove svoje zemlje, ali nikoga to nije bilo briga. Novim pravilom u glasovanju takva situacija pokušat će se izbjeći. Nadam se da će upaliti i da će se napetost osjećati do samog kraja.

A ove godine to bi trebao biti pravi triler. Na Eurosongu sudjeluju 42 zemlje (Rumunjska je u zadnji tren ispala iz natjecanja zbog nepodmirenih dugovanja EBU-u) i većina pjesama je u najmanju ruku dobra ili prosječna. Zastupljeni su raznoliki i brojni glazbeni stilovi, zbog čega su fanovi posve rastrgani. Već tjednima traju rasprave zašto je neka pjesma nekima odlična, a drugima ista ta katastrofa. Odgovor leži u vrlo subjektivnim glazbenim preferencijama i prevelikom izboru. Ni ja osobno ne mogu odlučiti koja mi je pjesma najbolja, ali očito je da će se prava bitka voditi između Rusije, Francuske i neke treće zemlje koja će se nekim čudom pokazati kao pretendent na pobjedničko mjesto te okoristiti raspršivanjem bodova.

Posve mi je svejedno tko će pobijediti, jer program će biti dobar, svatko će si moći pronaći pjesmu koja mu odgovara, a Šveđani će se pobrinuti za hrpu specijalnih efekata. Mnogi će reći da je to "parada kiča", "glupost", "hrpa loših pjesama","više to nije ono što je nekad bilo", "svi glasaju za svoje susjede"… ali oduvijek je tako bilo.

Prvi Eurosong (Eurovision Song Contest) održan je davne 1956. u švicarskom Luganu. I čudom, pobijedila je švicarska predstavnica Lys Assia s pjesmom Refrain, a da rezultati glasovanja do dana današnjeg nisu objavljeni. Već 1958. dogodila se prva afera – talijanska pjesma Nel blu di pinto di blu u izvedbi Domenica Modugna, završila je na trećem mjestu (od samo 10 pjesama), a pobijedila je francuska pjesma Dors, mon amour. Domenicova pjesma postala je planetarni hit, koji danas spada u povijesno važne evergreene, dok se pobjedničke pjesme nitko i ne sjeća. Kasnije se sve više zahuktavalo. Skandinavske zemlje bojkotirale su Eurosong 1970. jer su smatrale da su zakinute u glasovanju, a tada je nastao i prvi poznati glasački blok u kojem su upravo sandinavske zemlje iskazivale međusobnu solidarnost. 80ih i 90ih godina naveliko se pričalo o dogovorima i razmjeni bodova, što je krajem 90ih „onemogućeno“ uvođenjem televotinga. Kako su rezultati bivali sve čudniji i ispolitizirani te dobrosusjedski, vraćen je stručni žiri, ali samo kao ravnoteža gledateljima.

A što se tiče kiča i ekscesivnih nastupa, ni to nije izmišljeno sada ili nedavno. Za primjer, davne 1966. nizozemska predstavnica Milly Scott izvela je pjesmu u pratnji dvojice gitarista obučenih u Meksikance, a svaki je nosio divovski sombrero. Tada je to bilo neviđeno. Već iduće godine novi šok – Sandie Shaw pojavila se na pozornici bosonoga! To je bila prava drama, ali pobijedila je upravo ona, s legendarnom pjesmom Puppet on the string. Ubrzo, 1970. irska pobjednica Dana nastupila je sjedeći u velikoj tegli s cvijećem. Toliko hvaljena grupa ABBA bila je apsolutno šokantno odjevena, što i uključuje i dirigenta, koji je bio odjeven kao Napoleon. Njemačka grupa Dschingis Kan 1979. imala je plesača obučenog poput mongolskog ratnika, koji je mahao sa sabljom… i tako sve do finske grupe Lordi i njihovih kostima zombija/čudovišta i brojnih drugih ludorija.

Dakle, na Eurosongu ništa novo već 61 godinu, samo se iste stvari razvijaju usporedno s tehnologijom i vremenom. Nešto što je bilo šokantno šezdesetih danas je smiješno. Zato se u novije vrijeme koriste laseri, divovski ekrani, hidraulike i brojna druga tehnološka čuda. A kakav bi to bio dobar show program kada ne bi bilo afera, kuloarskih naklapanja, teorija zavjera… Sav taj buzz, ushit i danas prava euforija, upravo su jedne od karakteristika Eursonga koji je, htjeli to ili ne, sve popularniji i širi se na druge kontinente. Za dobrim konjem dobro se praši, zar ne?

Stoga, samo se udobno zavalite (nema potreba vaditi zastavice i slično), pobrinite se za piće i grickalice, pojačajte ton i uživajte u Eurosongu i svemu dobrom i lošem što donosi. Na kraju krajeva, sve je to samo zabava. Opustite se!

ŽELITE POSTATI ČLAN / ČLANICA EUROFEST HRVATSKE?

Želite li postati dijelom članstva Eurofest Hrvatske, pošaljite e-mail na: secretary@ogaecroatia.com
U povratnom mailu vam šaljemo sve što trebate znati...
Za simboličnu godišnju članarinu obećajemo pregršt dobre zabave i mogućnosti koje vam puža članstvo u udruzi Eurofest Hrvatska!

KONTAKT

EUROFEST HRVATSKA
Mikulići 78b
10000 ZAGREB

info@ogaecroatia.com

Free business joomla templates